Kratki pregled biljnih ulja

Kako smo najavili u jučerašnjem uvodnom članku dr. Stribora Markovića, svakoga dana ćemo vas pobliže upoznati s nekim od poznatijih, ali i manje poznatih biljaka čija se ulja, macerati, maslaci i voskovi koriste u prehrani i kozmetici. Danas vam donosimo kratki pregled biljnih ulja. Ukoliko vas neke od njih zainteresiraju, preporučamo vam da ih potražite u našem web shopu.

Biljna ulja od A do Ž:

Argan (Argania spinosa (L.) Skeels, Sapotaceae)

argan

Ulje argana postalo je sinonim za njegu suhe kože. Dolazi nam iz sjeverne  Afrike,  a dobiva se  iz sjemenke  ploda  koji  podsjeća  na maslinu. Tradicionalno se koristio za njegu suhe kože, kože beba, te u kulinarstvu. Blago je neugodnog mirisa, odlično se kombinira s biljnim uljima ploda divlje ruže, badema i marelice, te pšeničnih klica, te eteričnim uljima bušina, ruže, palmarose, sjemena mrkve. Od njega se spravljaju ulja za kožu, te hranjive kreme. Ulje argana dodaje se i u uljne pakunge za njegu kose, te zajedno s ricinusom u pakunge za nokte.

Sadrži 10‐15% palmitinske kiseline, 45‐50% oleinske kiseline, 28‐36% linolne kiseline. Od fitosterola sadrži spinasterol i shotenol koji čine preko 70% ukupnih fitosterola.

Andiroba (Carapa guianensis agg., Meliaceae)

andiroba

Ulje andirobe u svom sastavu sadrži limonoide, grupu ljekovitih spojeva vrlo zanimljivih svojstava. Ovo je jedno od rijetkih ulja (a ne macerata) koje pomaže kod bolnih zglobova i mišića, pa se koristi kod reumatskih  tegoba,  ali  i  u  masažama  nakon  treninga  ili  istegnuća tetiva  i  mišića.  Limonoidi  djeluju i kao snažan repelent, pa je ulje andirobe  jedno  od  najboljih baza  za  izradu  repelenata,  zajedno  s eteričnim  uljima  istog  djelovanja.  Potiče  i regeneraciju  kože  i  djeluje  protuupalno. Bogato je linolnom kiselinom. Obično je mutno ulje i relativno se polagano upija.

Avokado (Persea americana Mill., Lauraceae)

avokado

Avokado  je  vrlo  ugodno  ulje  koje  lako  prodire  u  kožu  i  čini  ju mekom. Ugodne je zelenkaste boje, često je i mutno. Može imati intenzivan  miris  po  avokadu  ili  relativno  lagan  i  ugodan  miris, ovisno o proizvođaču. Poput badema i marelice, avokado njeguje sve tipove kože, no uglavnom se koristi za njegu mješovite kože. Zanimljivo je ulje za proizvodnju krema i mlijeka za tijelo, te uljnih pakunga za kosu. Kombinira se dobro s eteričnim uljem ružmarinom kemotip verbenon.

Sadrži 7‐32% palmitinske kiseline, 2‐13% palmitoleinske kiseline, 36‐80% oleinske kiseline i 6‐18% linolne kiseline. Od fitosterola sadrži veću količinu beta‐sitoserola (preko 70mg/100g).

Badem (Prunus dulcis Mill. D.A. Webb, Rosaceae)

badem

Bademovo ulje je klasik među kozmetičkim uljima, pogodno za sve tipove kože, lijepo se upija. Jedno je od najboljih ulja za masažu.  Izvrsno  je  ulje  je  za  emulzijske  sustave  ili  bude glavni nosač u koje se otapaju eterična ulja te druga, skuplja biljna ulja. Odlično je ulje i za bebe, pogotovo u kombinaciji s uljem pšeničnih klica. Bogato je oleinskom i linolnom kiselinom, a hladno prešano ulje sadrži i voskove te cijanogene spojeve koji i daju diskretan miris na bademe.

Sadrži se 62‐86% oleinske kiseline i 20‐30% linolne kiseline.

Baobab (Adansonia digitata L., Bombacaceae)

baobab

Od ploda baobaba dobiva se hranjivo ulje bogato linolnom kiselinom i fitosterolima. Ulje baobaba iznimno je ugodno za kožu, brzo se upija i idealno je za njegu suhe i osjetljive kože sklone iritaciji, u uljima i kremama za primjenu nakon sunčanja i pakunge za kosu. Daje kreme bogate teksture (što ovisi i o emulgatorima). Zanimljivo, plod baobaba je inače vrlo hranjiv, sadrži velike količine kalcija i proteina, pa se koristi  u  prehrani  (zovu  ga  “kruh majmuna”).

Sadrži  oko  30% oleinske i linolne kiseline, te 15% palmitinske kiseline.

Boražina (Borago officinalis L. Boraginaceae)

boražina

Ulje boražine, uz noćurak, jedno je od najljekovitijih biljnih ulja. Zbog sadržaja protuupalne gama‐linolenske kiseline, vraća balans između proupalnih i protuupalnih medijatora u organizmu. Koristi se kod raznih tegoba, od bolnih menstruacija, izostanka menstruacije, mioma, menopauzalnih tegoba, psorijaze, seboreje, reumatoidnog artritisa. Izvana se koristi kod suhe kože, te za intenzivno hranjenje kože. Obično se koristi oralnim putem u dozi od 1 čajne žličice dnevno koje se uzimaju nakon obroka dva puta dnevno. Izvana se obično kombinira s uljem ploda divlje ruže, jojobom i uljem pulpe pasjeg trna.

Sadrži  14‐20%  oleinske  kiseline,  35‐42%  linolne  kiseline  te najmanje  20%  gama‐linolenske kiseline. Sadržaj gama linolenske kiseline veći je nego kod ulja noćurka.

Borovnica (Vaccinium myrtillus L. Ericaceae)

borovnica

Borovnica je svima omiljen plod u jelima i sokovima, no malo smo svjesni kako se u sjemenkama skriva ulje iznimno bogato antioksidansima. Spojevi koji su za to zaduženi su tokoferoli (među koje pripada i vitamin E) te tokotrienoli, spojevi slični vitaminu E. Ovako balansirana smjesa rijetko se nalazi u biljnim uljima. Čak i planetarno poznato ulje pšeničnih klica, bogato vitaminom E, nema toliku koncentraciju niti takav omjer tokoferola i tokotrienola. Ulje sjemenki borovnice koristi se u anti‐age kozmetici,  kod  suhe  i  zrele  kože,  te  u  preparatima  za  sunčanje  ili  nakon  sunčanja, hraneći ju i optimalnim omjerima polinezasićenih masnih kiselina.

Brazilski orah (Bertholletia excelsa, Humb. et Bonpl., Lecythidaceae)

brazilski orah

Brazilski orah samonikla je biljka sjevera Južne Amerike. Tamošnji narodi koriste ga kao hranu, a ulje je bogato linolnom kiselinom (preko 40%), ali i fitosterolima, te skvalenon, prirodnom tvari koja ubrzava apsorpciju. Sadrži za jedno ulje veliku  razinu  selena,  mikronutrijenta koji potiče rad enzima koji štite stanice od oksidacijskog stresa. Stoga je idealno za kožu izloženu stresu i suncu, te suhu kožu (“pureća koža”). Zbog skvalena, upija se vrlo brzo i spada u klasu “suhih” ulja, koja ostavljaju kožu samo elastičnom i glatkom, a ne i masnom. Odlično je ulje za pakunge za kosu.

Brokula, sjemenke (Brassica oleracea L. Italica, Brassicaceae)

brokoula sjemenke

Svima poznata povrtnica, nekima više a nekima malo manje ukusna, postala je prava medijska zvijezda prije nekoliko godina, kada su uvidjelo da pomaže detoksikaciji organizma i djeluje preventivno kod tumora. Ulje sjemenki brokule odnedavno je i komercijalno dostupno  u  Europi.  Ima  vrlo  neobičan kemijski sastav, u kojem dominira preko 50% egzotične erucične kiseline. Ako vam ova kiselina zvuči poznato, sjetite se filma Lorenzovo ulje. Zbog visokog sadržaja ove kiseline, nije pogodno za oralnu upotrebu, no koristi se prije svega za njegu kose, koju intenzivno hrani i daju joj sjaj. U uljima i kremama daje koži izuzetnu glatkoću. Koristi se i u balzamima za usne.

Brusnica, američka (Vaccinium macrocarpon Aiton, Ericaceae)

brusnica americka

Slično biljnom ulju sjemenki borovnice, i ulje sjemenki brusnice sadrži tokotrienole, odnosno jedan specifičan, gama‐tokotrienol, koji snažno potiče regeneraciju kože. Jedna je od najpopularnijih novotarija u anti‐age kozmetici i djeluje i protuupalno. Obično se koristi u serumima za lice.

Brusnica, europska (Vaccinium vitis­idaea L, Ericaceae)

brusnica euro

Pod ugodnog i diskretnog mirisa europske brusnice skriva se ulja s najvećim  sadržajem  esencijalne,  omega‐3,  alfa‐linolenske  kiseline, koje bude preko 50%. Ukupna količina polinezasićenih masnih kiselina prelazi 85%, čineći ga rekorderom, ne samo među uljima sjemenki već i među drugim biljnim uljima. Bogatstvo alfa‐linolenske kiseline daje koži vlažnost i potiče regeneracijske i protuupalne procese.  Stoga  je  ulje  europske  brusnice idealno  za  serume  koji intenzivno hrane kožu te njegu iznimno suhe i ispucale kože.

Buča (Curcubita pepo L., Cucurbitaceae)

buca

Poznato u kulinarstvu, ovo je iznimno kvalitetno hladno prešano ulje koje ne smije biti spravljeno jeftinim trikovima u proizvodnji, gdje se bučine sjemenke dodatno potapaju u suncokretovom ulju kako bi se dobio i bolji prinos. Bogatstvo bučinog ulja nije toliko u
sastavu masnih kiselina, koliko u fitosterolima. Oni djeluju povoljno na balans masnoća u krvi, a bučino ulje je poznat i priznati lijek za benigna povećanja prostate. Uz sve to ‐ vrlo je ukusno. Dodatak je salatama, slanim kolačima, umacima, žitaricama i kuhanom povrću.

Rijetko se koristi u kozmetici, ali razmislite i o toj mogućnosti. Naši susjedi Slovenci nude ne baš jeftinu “panonsku” masažu bučinim uljem, nakon koje koža ostaje nahranjena i meka. Čestitamo im na odabiru, stoga probajte i sami.

Sadrži 10‐15% palmitinske kiseline, 24‐38% oleinske kiseline i 40‐55% linolne kiseline.

Buriti (Mauritia flexuosa L.f., Arecaceae)

buriti

Plodovi buriti palme, omiljena hrana velikih papiga ara u Amazoniji, izvor je neobičnog, snažno crvenog ulja vrlo bogatog karotenoidima.   Sadrži   ga   u   daleko   većoj   koncentraciji   od poznatog plod divlje ruže. Ulje buritija apsorbira i UV zračenje, pa u preparatima za sunčanje ima dualno djelovanje – sprečava prodor UV zraka u kožu, a istovremeno karotenoidi sprečavaju i oštećenje stanica izazvano UV zrakama. Obično se miješa s drugim biljnim ujlima, ovisno o namjeni, a uljnim smjesama i kremama daje vrlo posebnu, crveno‐narančasto‐roza boju. Kao i svako ulje s karotenoidima, koristi se u anti‐age kozmetici.

Chaulmoogra (Hydnocarpus sp., Achariaceae)

chaulmogra

Ovo vrlo neobično ulje tradicionalno se koristilo u južnoj i jugoistočnoj Aziji za liječenje vrlo ozbiljne bolesti – lepre (gube). U Europi i SAD‐u postalo je poznato u XIX stoljeću, gdje se koristilo za istu namjenu, premda još nije sigurno koliko je ovo ulje doista djelotvorno kod lepre. Danas se koristi za tretman raznih  dermatitisa (ekcema). Sadrži vrlo neobične  masne kiseline, hidnokarpinska (23‐34%), chaulmoogrinska kiselina (29‐35%), a sadržaj ovisi i o biljnim vrstama. Ugodno je ulje, često krutina na sobnoj temperaturi. Nije za oralnu primjenu, jer može izazvati mučninu. Oralnim putem koristilo se samo u slučaju liječenja lepre.

Crni kim (Nigella sativa L, Ranunculaceae)

crni kim

Ulje crnog kima (crnog kumina) dugo je bilo nepoznato kod nas, premda se njegova ljekovitost koristila još u starom Egiptu. Popularizirano je nakon kliničkih saznanja o njegovoj djelotvornosti kod astme i raznih alergijskih bolesti kože i dišnog sustava, zavrijedivši nadimak prirodnog antihistaminika. Koristi se i kod probavnih tegoba, ali i kod raznih tumorskih bolesti. Premda bogato linolnom kiselinom, tajna njegove ljekovitosti je u timokinonima koji potječu iz eteričnog ulja otopljenog u biljnom ulju. Vrijedi pravilo ‐ što je ljuće, to je ljekovitije. Oralnim putem se uzima u dozi od 1/2‐1 čajne žličice 1‐2x dnevno nakon obroka.

Koristi se i u kozmetici kao protuupalno ulje, te kao začin u kulinarstvu, od salata do umaka i juha. Iznimno je ukusno u krem juhi od bundeva. U nas mnogi naglašavaju kako imaju ulje crnog kima iz Egipta. To je najčešće samo marketinški trik, ulje crnog kima na našem tržištu uglavnom je iz istočne Europe. Vidjeli smo kako i takva ulja imaju vrlo visoke  koncentracije  aktivnih  tvari,  a  ne  samo  ulje  iz  Egipta.  Ne  valja  ga  brkati  s eteričnim uljem iste vrste, te eteričnim uljima kima (Carum carvi) i kumina (Cuminum cyminum).

Crni ribiz (Ribes nigrum L., Grossulariaceae)

crni ribiz

Crni ribiz je doista svestrana biljka: ekstrakti listova i pupova djeluju protuupalno, iz plodova se dobiva zdrav i ukusan sok. Sada imamo na raspolaganju i biljno ulje dobiveno CO2  ekstrakcijom. U njegovom sastavu ističe se već spominjana i rijetka stearidonska kiselina  koja  se  u  organizmu  vrlo  lako  preradi  u  protuupalne  medijatore  te  druge kiseline, poput EPA i DHA. Njena razina odlično je balansirana s gama‐linolenskom kiselinom. Ulje crnog ribiza koristi se za njegu problematične kože, psorijaze, raznih vrsta ekcema i seboroičnog dermatitisa. Vrlo lako prodire u kožu, a iznimno je ugodnog mirisa koje podsjeća na prirodni sok od plodova ribiza. Ulje sjemenki crnog ribiza u Europi se može kupiti i u kapsulama koje se koriste oralnim putem kod dislipidemija (problema s povišenim kolesterolom trigliceridima), te kožnih tegoba. Ukoliko ga koristite oralnim putem, dnevna doza iznosi 20‐40 kapi (oko 1‐2mL) koje se uzimaju nakon većeg obroka.

Čileanska malina (Rubus idaeus L. Rosaceae)

cileanska malina

Ulje sjemenki maline iznimno je hranjivo ulje odličnog omjera dviju esencijalnih masnih kiselina. Kako apsorbira UV zrake, koristi se kao blag UV zaštitni faktor za njegu kože tijekom sunčanja. Visok sadržaj tokoferola, vitamina E, štiti kožu od sunca i nepovoljnih
vremenskih utjecaja. Idealan je za pakunge za kosu, za njegu suhe kože, te kod bora. Dodaje se i u pakunge za kosu jer hrani vlasište i daje kosu mekoću.

Čileanski lješnjak (Gevuina avellana (Molina) Gaertn., Protaceae)

cileanski ljesnjak

Premda se naziva “lješnjak”, čileanski lješnjak nije srodnik europskog lješnjaka. Sadrži kemijski neuobičajene masne kiseline. Njegovo ulje koristi se za njegu suhe i mješovite kože, ali je poznato prije svega zbog apsorpcije UV zraka, zbog čega se koristi za izradu ulja i emulzijskih sustava za sunčanje. Tokotrienoli koje sadrži smanjuju oštećenje kože izazvanu sunčevim zrakama i drugim nepovoljnim utjecajima okoliša.

Obično se miješa s uljem čileanske maline, ali i s beta‐karoten bogatim uljima poput pulpe pasjeg trna.

Grožđe, sjeme (Vitis vinifera L, Vitaceae)

grozdje

Ulje sjemenki grožđa jedno je od temeljnih ulja koje se koristi za njegu masne i problematične kože. Sadrži 13‐40% oleinske i 40‐74% linolne kiseline, a iznimno je bogato i tokoferolima. Za njegu masne kože, uglavnom se kombinira s voskom jojobe i uljem  lješnjaka,  lako  se  upija  i  nije komedogeno.  Mirisom podsjeća na razblaženo vino ili vinski ocat, pa je izvrstan dodatak jelima i salatama. Pazite kada kupujete, mora biti hladno prešano ulje, jer je dio ulja na tržištu dobiven ekstrakcijom organskim otapalima.

Inca inchi (Plukenetia volubilis L. Plukeneteiae)

inca inchi

Inka inchi (inka orah) jedno je od blaga Južne Amerike. Ulje je iznimno bogato polinezasićenim masnim kiselinama i ima lijep omjer omega‐3 i omega‐6 kiselina. Sadrži oko 35% linolne i do čak 50% α‐linolenske kiseline. Usprkos sastavu, vrlo je lagano, lijepo se upija i osvježavajućeg je mirisa (“zelenog mirisa”). Koristi se za njegu mješovite do suhe kože.  Odlično  se  ponaša  u  emulzijskim  sustavima  i  daje  prozračne  i  lagane  kreme ugodna mirisa. Inka inchi je i ulje za oralnu upotrebu, jer poput ulja lana bogato omega‐3 kiselinama. Inka orah je u Južnoj Americi i važna prehrambena biljka.

Indijska smokva (Opuntia ficus­indica (L.) Mill., Cacataceae)

indijska smokva

Ulje sjemenki indijske smokve, svima poznatog kaktusa koji se sadi i kao  ukrasna  biljka,  skupo  je  koliko  i  cijenjeno  u  kozmetici.  Sadrži preko 60% linolne kiseline, te nevjerojatnih 0,1% vitamina E i preko 1%  fitosterola  (β‐sitosterola,  kampesterola,  stigmasterola).  Ovakvo obilje ljekovitih tvari čini ga idealnim sa suhu i zrelu kožu, daje joj sjaj i vitalnost već nakon prvog nanošenja, a opet se lako upija, daleko brže od ulja poput ploda divlje ruže. Koristi se uglavnom u uljnim serumima za kožu te u vrlo skupim kremama za lice.

Jagoda, sjemenke (Fragaria x ananassa Duch., Rosaceae)

jagode sjem

Premda se ulje sjemenki jagode među drugim biljnim uljima sjemenki ne ističe spektakularnijim kemijskim sastavom, ono privlači   pažnju   vrlo   diskretnim,   kiselo   aromatičnim   mirisom jagode. Balansirana količina omega‐3, omega‐6 i omega‐9 kiselina i bogatstvo tokoferola čine ga idealnim za svakodnevnu ishranu svih tipova kože. Smiruje iritaciju kože izazvanu stresnim faktorima okoline, pa se dodaje i u sredstva za njegu kože tijekom ili nakon sunčanja.

Jangu (Calodendrum capense (L.f.) Thunb, Rutaceae)

jangu

Jangu je relativna novotarija na tržištu, premda je već stoljećima cijenjeno ulje. Idealno je za njegu masne, mješovite i problematične kože ‐ brzo se upija, ne ostavlja masni film, regulira lučenje sebuma a opet intenzivno hrani kožu. Diskretnog je i ugodnog mirisa, pa je dobar za sve kojima je lješnjak “pretežak”, a ulje sjemenki grožđa odveć jakog mirisa. Idealan je uz ulje jojobe i eterično  ulje  mirte  kemotip  cineol.  Nije  odveć  skupo.  Jangu  je  i ulje  cijenjeno  u pakunzima za kosu, pogodan za kovrčavu i “teško ukrotivu” kosu. U sastavu dominira linolna kiselina (preko 40%) i oleinska kiselina (30‐40%).

Jojoba (Simmondsia chinensis, (Link) C.K. Schneid., Simmondsiaceae)

jojoba

Mnogima je već poznato kako jojoba nije ulje, već u njegovom sastavu dominiraju voskovi. Trebalo bi ga svrstati u rubriku voskova, no uobičajeno se opisuje među uljima. Jojoba je vrlo univerzalno ulje. Štiti od isušivanja pa je dobar kod suhe kože, a regulira lučenje sebuma i time pomaže kod masne i mješovite kože. Obično se miješa s drugim uljima, jer je samo ulje jojobe više zaštitno a manje hranjivo. Jojoba je vrlo stabilno ulje i teško užegne, podnosi zagrijavanja i zato se koristi kao nosač u prirodnim parfemima. Koristi se u paknuzima za kosu i nokte. Jedno je od temeljnih ulja u prirodnoj kozmetici.

Konoplja (Cannabis sativa ssp. sativa, L, Cannabaceae)

konoplja

Popularno je ulje u zapadnoj Europi, pogotovo u Njemačkoj, Švicarskoj i Francuskoj i to ‐ s punim pravom. Ovo je ulje iznimno bogato alfa‐linolenskom kiselinom, baš poput ulja lana i oraha, a uz to sadrži i gama‐linolensku kiselinu, poput noćurka i boražine. Kao dodatak prehrani koristi se kod raznih tegoba, poput povišenog kolesterola kao prevencija ateroskleroze, kod kožnih i probavnih upalnih bolesti, te bolesti živčanog sustava. Jednako je vrijedno i u kozmetici. Koristi se za suhu i zrelu kožu te u tretmanu manjih nepravilnosti kože i bora. Kombinira se s eteričnim uljima bušina i tamjanovca, te uljima poput pšeničnih klica i ploda divlje ruže. Zelene je boje, ugodnog mirisa. Kvari se sporije od ulja lana. I na kraju ‐ radi se o prehrambenoj konoplji, odnosno podvrsti sativa koja u kemijskom pogledu nema nikakve veze sa svojom daleko popularnijom i zabranjenom podvrstom indica (marihuana). Na internetu se pojavila priča kako mora biti dobiveno iz “vrškova” biljke, a ne sjemenki. Ne znamo tko je proširio tu informaciju, ali ulje konoplje se dobiva iz vrškova – koji sadrže sjemenke.

Kukui (Aleurites moluccana (L.) Willd. = A. trilobus Forst et Forst, Euphorbiaceae)

kukui

Kukui je ulje koje oduševljava. Iznimno se brzo upija i ne ostavlja nikakav masni film na koži. Čak i koža koja slabo upija druga ulja koja se brzo upijaju (lješnjak, makadamija, marelica…), upit će ga u roku par minuta. No, ovo je iznimno hranjivo ulje, tako da je dobro i za njegu suhe kože. Daje iznimnu glatkoću koži, a dobar je za masažu kod ljudi koji ne vole masni osjećaj na koži i čija koža slabo upija ulja. U sastavu se ističu polinezasićene masne kiseline, oko 60% linolne i oko 25% α‐linolenske kiseline. Brzu se upija čak i u strukturu kose, tako da je idealan za uljne pakunge za kosu. Obično se kombinira s uljima poput ploda divlje ruže, buritija i pulpe pasjeg trna.

Kukuruzne klice (Zea mais L., Poaceae)

kukuruzne klice

Poput svojeg sestrinskog ulja pšeničnih klica, bogato je vitaminom E i nezasićenim masnim kiselinama, te fitosterolima koji mu daju lijepu žutu boju. Premda kod nas slabo korišteno, ulje kukuruznih klica  ugodno  je  za  kožu, hrani, potiče na obnavljanje, a opet se relativno  lako  upija.  Idealno  je  za  sve koji iz  nekog  razloga  (intolerancija,  celijakija, alergija) ne smiju koristiti ulje pšeničnih klica. Ulje kukuruznih klica je izvrstan sastojak u zdravoj i maštovitoj kuhinji.

Lan (Linum usitastissimum L., Linaceae)

lan

Laneno ulje klasik je među ljekovitim uljima. Iznimno bogat esencijalnom alfa‐linolenskom, omega‐3 kiselinom, štiti krvne žile unoseći ravnotežu između proupalnih i protuupalnih glasnika u organizmu. Koristi se i  kod upalnih bolesti kože i probavnog sustava, te kod malnutricije (neishranjenosti), pa čak i kod raznih tumora. Koristi se oralnim putem kod suhe i ispucale kože. Uzima se jedna do jedna i pol jušna žlica ulja dnevno, najčešće umiješana u posni sir ili obrok s žitaricama. Može se uzimati i nakon obroka. Namijenjeno je dugotrajnom uzimanju, odnosno terapiji. Budući da je laneno ulje kvarljivo, pakira se obično u inertnoj atmosferi u kojoj ne može oksidirati sve do trenutka otvaranja boce. Stiže vam svježe ‐ isto kao i na sam dan prešanja. Ulje lana je i ulje umjetnika! Koristilo se i još se koristi za miješanje uljnih boja s praškastim pigmentima, ali i za prirodno poliranje i zaštitu drvenih predmeta i namještaja.

Lubenica, sjemenke (Citrullus lanatus (Thunb.) Matsum et Nakai, Cucurbitaceae)

lubenica sjem

Premda se lubenica uzgaja u cijelom svijetu, najcjenjenije ulje lubenice dolazi od tipa koji raste u pustinji Namib. Lubenica je u tim pustinjskim krajevima izvor vode i ljudima i biljojedima. Koštice su se  tradicionalno koristile  kao  hrana,  dok  se  ulje  dobiveno  iz njih   koristilo  za  zaštitu  od  isušivanja  i  UV zraka.  Slično  ulju  kukuija,  vrlo  se  brzo upija (premda malo sporije) i ne ostavlja masni film na koži. Bogato je linolnom kiselinom, ugodnog je vodeno svježeg mirisa. Pogodno je za sve tipove kože, od suhe do mješovite i masne, te za pakunge za kožu. Zbog pristupačne cijene i dobrog svojstva upijanja rado se koristi kao ulje za tijelo.

Lješnjak (Corylus avellana L. Betulaceae)

ljesnjak

Ulje lješnjaka najpoznatije je biljno ulje za njegu masne i mješovite kože, nekomedogeno i lako se upija. Zbog unikatnog sastava fitosterola regulira lučenje masnoće, omekšava i vlaži kožu. Obično je i ugodnog i blagog mirisa ploda lješnjaka iz kojeg se i dobiva, no neki tipovi ulja, ovisno o sorti lješnjaka, imaju posve neutralan miris. Osim ulja za njegu lica i tijela, koristi se i za izradu hranjivih krema za mješovitu kožu. Koristi se i kod masaža za ljude masne kože koja ne trpi druga biljna ulja.

Ulje lješnjaka dobro je u kulinarstvu za intrigantne salate i bezbrojne slane ili slatke slastice.

Makadamija (Macadamia integrifolia Maiden et Betche, Protaceae)

makadamija

Oraščić makadamije popularna je slastica, kod nas još relativno nepoznata.   Iz   njega   se   dobiva   slabo   viskozno   ulje   ugodnog orašastog mirisa. Iznimno se brzo upija u kožu (nešto sporije od ulja kukuija) pa je dobar nosač za eterična ulja. Bogato je palmitoleinskom kiselinom, masnom kiselinom koja koristi zreloj i devitaliziranoj koži. Zbog svojstva upijanja, koristi se u uljnim smjesama za mladenačku kožu.  Ulje  makadamije  koristi  se  u  kulinarstvu  za  razne  slastice,  dajući  egzotičnu  i ugodnu aromu. Sadrži 15‐30% palmitoleinske kiseline i 55‐65% oleinske kiseline.

Malina (Rubus idaeus L. Rosaceae)

malina

Ulje sjemenki maline sadrži spoj gama‐tokoferol. Gama‐tokoferol sprečava oštećivanje kože izazvane UV zrakama, pa je idealni dodatak u pripravcima za sunčanje. Ulje maline zbog sadržaja tog spoja djeluje i snažno protuupalno pa je idealno za tretman raznih upalnih bolesti kože. Pomaže kod kože sklonoj iritaciji i crvenilu.

Marakuja (passionfruit), sjemenke (Passiflora edulis, Simms., Passifloraceae)

marakuja

Iznimno hranjivo ulje sjemenki ovog poznatog tropskog voća sadrži preko 70% linolne kiseline, ali i puno vitamina E (gotovo kao pšenične klice), flavonoida, vitamina K te prirodnog  ubrzivača  apsorpcije,  skvalena  koji  omekšava kožu.  Namijenjen  je  za  njegu  suhe  i  mješovite  kože,  te  je nezaobilazan u luksuznoj anti‐age kozmetici, te za kožu sklonoj iritaciji i crvenilu. Kao i brazilski orah i kukui, iznimno se brzo upija i ostavlja kožu glatkom. Svojstvo upijanja čini ga dobrim i za pakunge za kosu (tretman ispucalih vrhova), te nokte. Lijepo se emulgira i daje kreme (ovisno i o emulgatoru) lagane teksture.

Marelica (Prunus armeniaca L., Rosaceae)

marelica

Sličnog sastava i djelovanja kao i biljno ulje badema, ulje marelice se ističe se i ugodnim mirisom badema zbog prisustva cijanogenih ljekovitih spojeva koji potiču metabolizam kože. Fino je mazivo, brzo se upija i jedno je od univerzalnih ulja za njegu kože i masažu. Zbog ugodnog  mirisa  lijepo  se  kombinira  s  mnogim eteričnim  i  biljnim uljima.  Koristi  se  i  za spravljanje  laganih  krema  i  mlijeka  za  tijelo. Jedna  od  velikih prednosti  u  odnosu  na  badem  je  njegova pristupačnija  cijena. Poput  badema,  sadrži oleinsku (58‐74%) i linolnu kiselinu (20‐32%).

Maslina (Olea europea L, Oleaceae)

maslina

Jedno od napoznatijih prehrambenih ulja, puno je više od toga. Zbog prisustva gorkih tvari i fitosterola, maslinovo ulje potiče rad jetre i žuči: uzima se u dozi od pola do jedne jušne žlice prije obroka, katkad pomiješanog sa sokom limuna ili grejpa. Vrijedi pravilo – što je gorče, to bolje djeluje na jetru. Inače sadrži 56‐ 85% oleinske, te 3,5‐20% linolne kiseline. Sporo se upija u kožu, no svejedno se koristi u pakunzima  za  kosu  i  nokte,  te  se  tradicionalno  koristi  za  spravljanje  macerata (kantarion, neven). Kreme i mlijeka za tijelo od maslinovog ulja su zaštitne i sprečavaju isušivanje. Pazite – ovo je jedno od najpatvorenijih ulja na europskom tržištu, pa i kod nas.

Mrkva biljno ulje sjemenki (Daucus carota L. Apiaceae)

mrkva

Mrkva je jedna od najsvestranijih biljaka u kozmetici, a osim macerata korijena i eteričnog ulja sjemenki, koristi se i hladno prešano ulje sjemenki mrkve. Od masnih kiselina u njemu dominira oleinska kiselina, no nisu masne kiseline odgovorne za ljekovitost, već eterično ulje otopljeno u ulju u velikom postotku. Stoga se biljno ulje sjemena mrkve koristi više kao eterično, a ne biljno ulje. Dodaje ga se u maksimalnoj koncentraciji od 10% u nekom drugom biljnom ulju. Ima iznimno ugodan miris, ugodniji od većine eteričnih ulja sjemena mrkve. Kao i eterično ulje, potiče regeneraciju kože, djeluje protuupalno i koristi se uglavnom za suhu, oštećenu i devitaliziranu kožu.

Nar (Punica granatum L., Lythraceae)

nar

O ljekovitosti nara (mogranj, primorski šipak) napisani su mnogi radovi i knjige. Koristi se skoro svaki dio biljke, od listova, kore, usplođa ploda, sočne jezgre ploda, do naravno samih sjemenki. Iz njih   se   dobiva   mala  kočina   vrlo   dragocjenog   ulja   potpuno unikatnog kemijskog sastava u kojem preko 70% svih masnih kiselina čini tzv. konjugirana masna kiselina ‐ punicična kiselina. Ova znanstveno intrigantna kiselina, slična daleko popularnijoj CLA (konjugirana linolna kiselina) djeluje protiv nekih stanica tumora, potiče regeneraciju kože i djeluje protuupalno. Nalazi se u sastavu najluksuznije i najskuplje kozmetike.

Ulje nara je vrlo viskozno, mirisa koji podsjeća pomalo na kruh ili prženi kruh i prilično je teško mazivo. Za njegu kože miješa se s uljima koja se lakše upijaju, poput marelice i badema, ili s drugim ljekovitim biljnim uljima poput ploda divlje ruže ili maceratima poput macerata nevena. Koristi se kod raznih kožnih upala, suhe, stanjene i borama sklone kože. Često mu se dodaju protuupalna ulja poput tanacetuma i njemačke kamilice, ali CO2 ekstrakt nevena, te eterična ulja smilja, bušina i ruže.

Neem (Melia azadirachta L.=Azadirachta indica (L.) Adelb., Meliaceae)

neem

Ovo ulje, pomalo neugodnog mirisa, vrlo je popularno u Indiji baš kao i prah listova neema. Tradicionalno se koristio kod svih upalnih  bolesti  kože,  što  uključuje  i teže  bolesti  kao  što  je psorijaza. Miris pomalo podsjeća na luk. Premda ga takav miris ne čini popularnim, ipak treba razmisliti o njemu kada druga ulja ne djeluju. Ulje neema ima još jednu zanimljivu upotrebu ‐ opsežno je ispitano kao prirodni kontraceptiv, odnosno kao spermicidno sredstvo, a za tu se namjenu već dugo koristi u Indiji. Ipak, nemojte računati na to djelovanje sa 100% sigurnosti, a vjerojatno će vas za tu namjenu odbiti upravo miris ulja. U sasatavu mu se ističe spoj azadirahtin A, koji je i vrlo snažan insekticid. No, sadržaj ovog spoja visok je samo u hladno prešanim uljima, jer se na temperaturi preko 60  °C  raspada.  Stoga  je  i  jedno  od  ulja,  uz  andirobu,  koje  samostalno  djeluju  kao repelent.

Orah (Juglans regia L. Juglandaceae)

orah

Premda je orah naširoko korišten u kulinarstvu, ulje jezgre oraha kod nas je na žalost vrlo slabo poznato. Poput lana i konoplje iznimno je bogato esencijalnom omega‐3 alfa‐linolenskom kiselinom.  Stoga se  koristi  za  zaštitu  krvnih  žila  od  procesa ateroskleroze, te kod dislipidemija, najčešće kod povišene razine kolesterola u krvi. Čak i medicinski profesionalci nisu svjesni da iza ovako “banalnog” ulja stoji i nekoliko kliničkih studija. Okusom je daleko dopadljiviji od lanenog i konopljinog ulja.

U kozmetici se koristi za njegu suhe, zrele i stanjene kože, a u kombinaciji s biljnim uljima  poput  marelice  ili  maceratom  vanilije  u  bademu  raskošnog  je  i  intrigantnog mirisa čak i bez dodatka eteričnih ulja. Dobar je i u pakunzima za kosu.

Pod orahovim uljem katkad se zna skrivati macerat oraha u drugim biljnim uljima, koji nema ni sastav niti svojstva kao što ima biljno ulje jezgre oraha.

Orahovo ulje, kao što se može i pretpostaviti, koristi se u kulinarstvu, no treba se izbjegavati njegovo pretjerano zagrijavanje.

Pamuk, sjemenke (Gossypium herbaceum L., Malvaceae)

pamuk

Ulje sjemenki pamuka iznimno je bogato fitosterolima, što u daje i trajnost, ali i omogućava da se s lakoćom upija kroz kožu. Ostavlja poseban osjećaj glatkoće. Ulje pamuka hranjivo je i zbog linolne kiseline (oko 50%). Koristi se za njegu suhe i mješovite kože jer joj vraća vlagu, te za pakunge za kosu.

Pasji trn, sjemenke (Hippophae rhamnoides L., Elaeagnaceae)

pasji trn

Za razliku od ulja sjemenki jagode, ulje sjemenki pasjeg trna unikatan je prirodni proizvod, temeljen na dugotrajnom istraživanju optimalnih uvjeta uzgoja, sorti i vremena branja. Iz pasjeg trna mogu se dobiti dva biljna ulja, ovisno o dijelu ploda iz kojeg se tiješti: ulja pulpe ploda te ulje sjemenki. Intenzivno crveno ulje pulpe pasjeg trna već je dostupno na tržištu, bogato je karoteoidima i palmitoleinskom kiselinom. Ulje sjemenki pasjeg trna, nasuprot ulju pulpe, sadrži puno polinezasićenih masnih kiselina, poput alfa‐linolenske kiseline. Sadrži dobar balans masnih kiselina, zajedno s visokom koncentracijom protuupalnih karotenoida i tokoferola. Stoga se koristi za tretman bora u anti‐age kozmetici, te za kožu sklonu iritacijama i upalama, te svaki put kada joj je potrebna intenzivna regeneracija.

Pasji trn, pulpa (Hippophae rhamnoides L., Elaeagnaceae)

pasji trn

Biljno ulje pulpe pasjeg trna vjerojatno je najbogatije karotenoidima od svih biljnih ulja i macerata. Iznimno snažne crvene boje, poput krvi,  izvor  je  ove  klase  spojeva,  prekursora  vitamina  A,  stoga  se koristi u njezi zrele kože, u pripravcima za sunčanje, pakunzima za kosu, kozmetici za zrelu kožu, kod bora i kada je potrebna intenzivna regeneracija kože. Obavezno se miješa s drugim uljima, jer je toliko bogat  ljekovitim  spojevima  i  toliko  je intenzivno  obojen  da  se  ne nanosi sam na kožu. Dovoljno je 5‐10 kapi biljnog ulja pulpe pasjeg trna na 10‐tak mililitara drugih biljnih ulja poput badema, da se dobije iznimno hranjivo i ljekovito ulje. Poput makadamije, bogat je palmitoleinskom kiselinom, izvrsne za njegu zrele kože.

Plod divlje ruže (Rosa rubiginosa L., Rosaceae)

plod divlje ruze

Iz sjemenki raznih vrsta šipka dobiva se ulje ploda divlje ruže, bogato esencijalnim masnim kiselinama te spojevima karotenoidima, prirodnim i neškodljivim prekursorima vitamina A. Među aromaterapeutima jedno je od najcjenjenijih ulja koje liječi razne upalne bolesti kože, pomaže kod zacjeljivanja postoperativnih ožljaka ili ožiljaka nastalih drugim  oštećenjima. Pomaže kod ožiljaka nastalih od akni, no izvana se ne koristi za liječenje akni.

Ulje šipka nam dolazi iz dva izvora. Najcjenjenije je ulje južnoameričkog šipka slabije intenzivne narančaste boje, dok je europsko intenzivnije crvene boje i bogatije je karotenoidima. Prva grupa ulja može se nanositi čista na kožu, dok se europska zbog intenzivne boje obično miješa s drugim biljnim uljima.

Uzeta oralnim putem (uvijek se posavjetujte s fitoaromaterapeutom!) koristi se za “ljepotu kože”, bilo kod suhe bilo kod problematične kože. Koristi se obično u dozi od jedne čajne žličice dnevno.

Pšenične klice (Triticum aestivum L. Poaceae)

psenicne klice

Ulje pšeničnih klica jedno je od najpoznatijih izvora vitamina E, kako u prehrani tako i u kozmetici. Sadrži najmanje 2,8 mg vitamina E po gramu ulja. Bogato je i polinezasićenim masnim kiselinama: 4‐10% α‐ linolenske kiseline, 52‐59% linolne kiseline. Usprkos visokom sadržaju polinezasićenih kiselina, ulje se teško kvari upravo zbog sadržaja vitamina E. Koristi se za njegu suhe, stanjene i zrele kože, za regeneraciju kože nakon trauma i bolesti, ulje za prevenciju strija, pakunge za kosu. No, koristi se u kao dodatak prehrani ‐ jedna do dvije žličice ovog ulja više nego zadovoljava potrebe ljudskog organizma za vitaminom E. Vitamin E u kapsulama, ako je prirodni, ionako se i dobiva pročišćavanjem iz ulja klica žitarica. Prati ga fama da izaziva rast dlačica, što kod žena može biti neugodno. No, ako se koristi u uljnim smjesama u koncentraciji od 10‐20%, nemojte se bojati ove pojave.

Ricinus (skočac) (Ricinus communis L. Euphorbiaceae)

ricinus

Ricinus je česta ukrasna biljka vrtova, premda ga mnogi ne prepoznaju. Veliki crveni listovi i žuto crveni plodovi dopadljivi su ukras u uređenju vrtova i parkova. Od plodova se dobiva ulje koje je već dugo korišteno u farmaciji, nekoć najviše zbog svojeg jakog laksativnog  efekta  (liječi  zatvor  i omekšava  stolicu).  No,  nemojte  ga  koristiti  u  tu namjenu bez stručnog nadzora i savjeta. Ulje je bogato vrlo rijetkom ricinoleičnom kiselinom (85‐92%). Ulje ricinusa često je korišteno u kozmetici. Koristi se kao ulje za čišćenje šminke, zbog svojeg svojstva da dobro otapa druge masnoće i svoje viskoznosti. Ukoliko  je  previskozno,  razrjeđuje  se  s  uljem  jojobe.  Potiče  rast  kose,  pa  je  gotovo redoviti dodatak za uljne pakunge za kosu, obrve, trepavice, ali i nokte. U kremama ili mlijeku za tijelo daje koži glatkoću i vlažnost. Koristi se i u balzamima za usne i kožu. Obavezan je sastav transparentnih sapuna, jer daje sapunu bistrinu (sprečava kristalizaciju sapuna). Ulje ricinusa ima još jednu prednost ‐ iznimno je jeftino, čak i kad je hladno prešano i iz organskog uzgoja.

Riža, ulje ovojnice ploda (Oryza sativa L., Poaceae)

riza ulje

Rižino ulje postalo je pravi hit kada se uvidjelo da spojevi (orizanoli) smanjuju apsorpciju kolesterola i tako povoljno utječu na zdravlje. Kod nas je na žalost ovo ulje slabo korišteno u prehrani. Najčešći spojevi, γ‐orizanol te ferulična kiselina, omekšavaju   kožu,   djeluju  protuupalno   te   štite   kožu   od nepovoljnih  utjecaja  okoliša  te  UV  zraka.  U  sastavu  ulja ističe  se i  oko  30%  linolne kiseline. Jedno je od ulja koje se često rafinira, no srećom tijekom rafiniranja razina aktivnih tvari ne opada. Sadrži i puno vitamina E te druge skupine fitosterola. Poznato je ulje za anti­age kozmetiku, te za njegu suhe kože, u preparatima za sunčanje, pakunge za kosu, te njegu kože sklone iritaciji i crvenilu.

Sapote (Pouteria sapota (Jacq.) Moore et Staern, Sapotaceae)

sapote

Iz karipskih otoka dolazi nam još jedno ulje za njegu kose, koje uz ricinus, jangu i kokos, čini temeljni set za njegu suhe i ispucale kose, smirenje vlasišta nakon bojenja kose ili kod upalnih bolesti vlasišta. Zbog prisustva cijanogenih spojeva ugodnog je mirisa na bademe, pa se koristi i kao dodatak u uljima za njegu tijela i lica, te emulzijama. U svojoj postojbini ima reputaciju i da pomaže kod ćelavosti.

Sezam (Sesamum indicum L., Pedaliaceae)

sezam

Sezam je danas uobičajeno prehrambeno ulje. Bogato linolnom kiselinom, te spojevima koji su dobri anti‐oskidansi (sezamol i srodni spojevi), zdrava je namirnica i koristi se kao ulje za kuhanje. Hladno prešano ulje relativno je snažnog mirisa sjemenki sezama. Budući da je povoljne cijene, koristi se često za spravljanje macerata raznih biljaka, u masažama, emulzijskim sustavima. Miris se lakše neutralizira eteričnim uljima u emulzijskim sustavima, nego u uljima. Vrlo je cijenjeno u ajurvedi, jer ima reputaciju da čisti organizam.

Sjetveni podlanak (Camelina sativa (L.) Crantz, Brassicaceae)

sjetveni podlanak

Ulje sjetvenog podlanka pripada grupi ulja bogatih α‐linolenskom kiselinom, zajedno s uljem lana, jezgre oraha i konoplje. Osim što se može koristiti i oralnim putem u istu namjenu kao i laneno ulje, ovo ulje ugodnog mirisa daleko je stabilnije od ulja lana, pa se koristi za njegu suhe i upaljene kože, te kod atopijskog dermatitisa. Relativno se lako upija i dobro vlaži kožu, a za razliku od lanenog ulja koristi se   i   u   emulzijskim   sustavima. Sjetveni  podlanak  jedna  je  od zaboravljenih zdravih namirnica naših djedova i baka.

Suncokret (Helianthus annuus L. Asteraceae)

suncokret

Naizgled o ulju suncokreta ne treba trošiti puno riječi, jer je ono jedno od najčešćih ulja u trgovinama. Ipak, rafinirano ulje koje se prodaje na policama nema puno veze sa inače zdravim hladno prešanim uljem suncokreta. Postoje dva kemotipa ovog ulja, jedan oleinski  (high  oleic  type, preferira se u kulinarstvu te kod prženja hrane), te linolni kemotip, izvor ove esencijalne masne kiseline koji se preferira u kozmetici. Ulje je za njegu svih tipova kože, daje glatkoću koži, a zbog povoljne cijene koriste ga maseri. Vrlo često služi i za spravljanje ljekovitih macerata drugih biljaka. Linolni tip sadrži 48‐74% linolne te 14‐40% oleinske kiseline. Uz njih sadrži i voskove.

Šafranika (Carthamus tinctorius Roth et Boudr., Asteraceae)

safranika

Ulje šafranike se u nekim zemljama koristilo kao osnovno prehrambeno   ulje,   umjesto   suncokreta.   Sadrži   visoku   razinu linolne kiseline (preko 70%), ali i vitamina K i E. Stoga se koristi za njegu  suhe  kože,  ali  i kod  kože  sklone  crvenilu  i  proširenim kapilarama. Brže se upija od ulja suncokreta, a dobro je za njegu suhe i mješovite kože.

Šljiva (Prunus dometica L.,Rosaceae)

sljiva

Premda se u njegovom sastavu ne ističe visoka razina esencijalnih masnih kiselina (obično sadrži oko 70% oleinske kiseline, oko 20% linolne kiseline), ulje plijeni svojim snažnim mirisom gorkih badema zbog prisustva cijanogenih spojeva, kojih ima više nego i u jednom drugom komercijalno dostupnom ulju. Obično se koristi u smjesama s drugim biljnim uljima (bogatijim esencijalnim kiselinama), i daje i bez eteričnih ulja lijepi miris koji podsjeća na slavni liker amaretto. Visok sadržaj vitamina E potiče regeneraciju kože. Upija se poput ulja badema i marelice.

Tamanu (Callophyllum inophyllum L., Clusiaceae)

tamanu

Pasta plodova tamanua stari je narodni svelijek u Polineziji kod problema s kožom ‐ upala, opekotina i drugih tegoba. U XIX stoljeću upotreba mu se preko Francuske proširila kroz Europu, da bi se postepeno zaboravilo sve do razvitka moderne aromaterapije. Tamanu ulje ima antivirusno djelovanje, pa se koristi kod infekcija herpes virusima, HPV‐om, pa čak i kod vodenih kozica. Kumarini u sastavu tamanua povoljno djeluju na stijenke krvnih žila, pa je nezaobilazno kod proširenih  vena,  hemoroida  i  ispucalih  kapilara.  Djeluje  i  snažno  protuupalno  kod mnogih upalnih bolesti kože, od lihena do psorijaze. Potiče regeneraciju kože nakon manjih ozljeda i bolesti kože. To ga čini obaveznim uljem u prirodnoj kozmetici i fitoaromaterapiji. Obično je mutno, zeleno‐žute, do zeleno‐smeđe ili tamno zelene boje, ovisno u kultivarima. Sporo se upija. Ima karakterističnu orašastu aromu. Sadrži 26‐ 38% linolne, 34‐41% oleinske, te zasićene masne kiseline. Aktivne tvari, grupa spojeva kumarina, nalaze su otopljene u trigliceridima stoga mora biti isključivo hladno prešano.

Trputasta lisičina (Echium plantagineum L., Boraginaceae)

trputasta lisicna

Ulje trputaste lisičine jedno je od ajneobičnijih biljnih ulja na tržištu. Iznimno bogato i stearidonskom i gama‐linolenskom kiselinom, za razliku od ulja sjemenki crnog ribiza sadrži i vrlo veliki  udio  alfa‐linolenske  kiseline.  Taj  udio  visok  je  kao  i  u lanenom ulju. Takav visok postotak polinezasićenih masnih kiselina čini ga idealnim za suhu kožu, te kod bolesti kao što je atopijski dermatitis. Visok sadržaj polinezasićenih masnih kiselina čini ovo ulje pogodnim i za oralnu upotrebu kod raznih kožnih tegoba. Sadrži i relativno visok sadržaj vitamina E (tokoferola).  Koristi se kao ulje za intenzivno hranjenje i regeneraciju kože.

Uljena repica (Brassica napus L., Brasicaceae)

uljana repica

Od svih uobičajenih prehrambenih ulja, ulje uljene repice sadrži najveću razinu esencijalne omega‐3 α‐linolenske  kiseline (8‐10,5%), te 17‐22% linolne i 54‐64% oleinske kiseline. Stoga je ono dobar odabir za upotrebu u prehrambene svrhe. Ugodnog je okusa, intenzivno žute boje zbog prisustva fitosterola i lecitina. U kozmetici ima široku primjenu, od ulja za tijelo i lice i pakunga za kosu, do emulzija. Kako sadrži visoku razinu lecitina u odnosu na druga ulja, odlično se emulgira. Može se koristiti i kao ulje za maceriranje (neven, kantarion…). Prednost mu je i niska cijena.

Zeleni čaj, sjemenke, (“ulje kamelije”) (Camellia sinensis (L.) Kuntze, Theaceae)

zeleni caj

Ulje sjemenki zelenog čaja lako se upija i idealno je za njegu suhe kože. Koristi se i u pakunzima za kosu, jer joj daje sjaj. U pakunzima za nokte, zajedno s ricinusom, učvršćuje nokte i ubrzava njihov rast. Sadrži linolnu kiselinu. Tradicionalno se koristi u orijentalnoj kozmetici u iste namjene.

Autor: dr. Stribor Marković